ponedjeljak, 29. studenoga 2010.

Gljivica candida – pošast modernog doba

Postoji mnogo vrsta kvasnih gljivica koje žive u našem probavnom traktu i kod žena u rodnici, koje se pod određenim okolnostima (npr. kod bakterijske neravnoteže nakon kure antibioticima) mogu pretvoriti u agresivni oblik i dovesti do mnogih zdravstvenih problema. Moderni stil života, brza hrana, pretjerani unos šećera i brašna, stres, rutinsko prepisivanje antibiotika, antibebi pilule i drugi lijekovi uzrokuju disbiozu ili disbalans crijevne flore. To znači loš sastav crijevnih bakterija - nedostatak korisnih sojeva i prekomjerno razmnožavanje loših sojeva i gljivica, koje se pretvaraju u patogeni oblik. Najčešća je infekcija gljivicom Candida Albicans koja napada kožu, nokte, te oralnu, vaginalnu, urinarnu i analnu sluznicu, a može napasti i bronhije i pluća. 

U normalnim okolnostima kontrolu nad kvasnim gljivicama drže dobroćudne bakterije prisutne u našim crijevima, imunološki sustav i uravnotežena pH vrijednost. No kad se crijevna flora poremeti, gljivice se pretvaraju u patogeni oblik. Prisutnost candide može se dijagnosticirati pomoću testova. Ovisno o laboratoriju, može se izvršiti analiza stolice na gljivice, analiza pljuvačke ili krvi na antitijela na candidu ili analiza urina koja pokazuje prisutnost gljivica. 

Najčešći simptomi kod infekcije candidom su: snažna želja za slatkom hranom, kruhom, tjesteninom i slično, loš zadah iz usta, bijele naslage na jeziku, vjetrovi i napuhanost u trbuhu za vrijeme i nakon jela, osjećaj prezasićenosti, infekcije i upale, česte prehlade, alergije ili preosjetljivost, suha sluznica, suha koža i ekcem, poremećena razina šećera u krvi, hladne ruke i stopala, hemoroidi, proljev ili zatvor, vaginalna infekcija i/ili bol, svrbež i iscjedak iz rodnice. 

Parazitski oblik candide u organizmu izlučuje otpadne tvari koje opterećuju jetru i cijelo tijelo. Npr. candida može proizvesti jednu vrstu lažnog estrogena koji tijelu signalizira da ga ima dovoljno. Time se narušava prirodna proizvodnja ovog hormona što može dovesti do poremećaja menstrualnog ciklusa. Ako joj je pristupačan šećer, gljivica može proizvesti etanol (alkohol) i acetaldehid, tvar sličnu formaldehidu, koji se zamjećuje u lošem zadahu iz usta. Ovo može prouzrokovati probleme s koncentracijom, kronični umor, česte glavobolje, psihičku nestabilnost i promjene raspoloženja, te izražen PMS. 

Zbog različite težine i vrste simptoma, teško je procijeniti koliki broj osoba ima infekciju candidom, ali statistika pokazuje da svaka treća osoba u zapadnim zemljama ima ili je imala neki parazitski oblik candide. 

Najčešći uzroci infekcije candidom su isti oni koji dovode do disbalansa crijevne flore jer infekcija candidom nije moguća kod zdrave crijevne flore. To su: pretjerani unos procesirane hrane, šećera i škroba, upotreba antibiotika, kontracepcijskih sredstava i kortikosteroida, hormonalne promjene, osjetljivost na gluten i kazein, nedostatak želučane kiseline, stres i inflekcije. 

Anticandida program 
(Ovo je program - što znači da djelomično praćenje samo nekih preporuka vjerojatno neće imati isti učinak kao i potpuno praćenje svih dijelova programa)

Radikalna promjena načina prehrane i nekoliko mjeseci stroge dijete može riješiti problem infekcije candidom. Gljivice se hrane šećerima, pa je najvažnije ograničiti unos ugljikohidrata. Dijeta potiv candide ustvari je LCHF prehrana sa nešto strožim izborom namirnica, uglavnom slična Zelenoj kuri. Dakle, uz sve što se izbacuje u LCHF dijeti, potrebno je izbaciti još i: 

  • sve vrste voća, 
  • sve mliječne proizvode, osim maslaca, domaćeg kefira ili domaćeg jogurta, 
  • sva alkoholna pića i ocat, 
  • gljive, kikiriki, 
  • kvasac,
  • kavu i crni čaj,
  • FODMAP ugljikohidrate ako ih ne podnosite.

Napominjem da LCHF znači low carb high fat, tj. manje ugljikohidrata i više masnoće, što znači da se smanjeni unos ugljikohidrata nadoknađuje povećanim unosom zdravih prirodnih masnoća. Ovo nije dijeta koja ograničava količinu hrane, već samo vrstu hrane. Jedite kad ste gladni i jedite koliko treba da se zasitite, jer se ne radi o odricanju već o mudrom biranju. 

Izbacite iz prehrane: 

  • Sve žitarice i brašno žitarica: pšenica, raž, ječam, pir (spelt), zob, proso, riža, kukuruz, heljda, amaranth, quinoa: 
  • Sve mahunarke (grahorice): grah, slanutak, leća, soja, također zeleni grašak i bob; 
  • Tjestenina, kruh, peciva, pizza, kroasani, krafne i svi drugi pekarski proizvodi od brašna žitarica; 
  • Kus-kus, bulgur, palenta (žganci), kokice (popcorn), rižini keksi; 
  • Pahuljice za doručak, cornflakes, müsli, žitne/zobene kašice, griz, čokolino, medolino i sl.; 
  • Krumpir, čips i prženi krumpirići; 
  • Šećer i proizvodi koji ga sadrže, slatkiši, kolači, keksi, peciva, biskviti, čokolada, marmelada, industrijski deserti, puding, nutela i sl; 
  • ”Prirodni zaslađivači”: javorov sirup, sirup agave, ječmeni i rižin slad, smeđi šećer; 
  • Umjetni zaslađivači, aspartam i drugi; 
  • Kupovni sokovi i svi zaslađeni napitci, voćni jogurti; 
  • Margarin i industrijska ulja: kukuruzno, sojino, suncokretovo, repičino i sve vrste ulja koja se deklariraju pod nazivom jestivo ulje; 
  • Kupovni suhomesnati proizvodi koji sadrže štetne kemijske dodatke: glutaminate (pojačivače okusa), razne kemikalije i šećere, kao što su hrenovke, kobasice, salame, paštete; 
  • Industrijske prerađevine pune šećera, pšeničnog brašna, margarina, kemijskih aditiva – kupovna majoneza, kečap, dresing za salatu, mješavine začina, hrana iz vrećica, tuba, konzervi, kutija, tetrapaka i sl.; 
  • Pivo, vino i sva ostala alkoholna pića; 
  • Voće - sve vrste, kao i suho voće; 
  • Mlijeko i mliječni proizvodi (osim maslaca, domaćeg kefira i domaćeg jogurta); 
  • Gljive; 
  • Kvasac; 
  • Kikiriki; 
  • Alkohol i ocat; 
  • Kavu i crni čaj;
  • FODMAP ugljikohidrate ako ih ne podnosite.

Možete jesti: 

  • Meso i perad. Najbolje je meso pašnih životinja i slobodnih kokoši, također i divljač. Ne uklanjajte masnoću s mesa i kožu s piletine; 
  • Riba i druga hrana iz mora, rakovi, škampi, školjke, alge. Jedite češće plavu ribu zbog omege-3 (npr. srdele i skuše) ali naravno i druga riba je jako zdrava; 
  • Jaja. Najbolje da budu domaća, ekološka ili jaja slobodnih kokoši; 
  • Iznutrice; 
  • Povrće koje raste iznad zemlje, po mogućnosti iz ekološkog uzgoja: sve vrste kupusa, brokula, cvjetača, kelj, prokulica, špinat, blitva, raštika, mišancija, zelene mahune, artičoka, šparoge, tikvice, patlidžani, masline, sve vrste salate, endivija, matovilac, radić, rukola, krastavci, rajčica, paprika, koromač, celer, tikva (bundeva); 
  • Korjenasto povrće sirovo (ne kuhano) naribano na salatu: čičoka, cikla, mrkva, repa, crna rotkva, rodakva, koraba, rotkvica;
  • Lukovičasto povrće: luk, mladi luk, ljutika, češnjak, poriluk; 
  • Avokado, limun; 
  • Đumbir, kurkuma, čisto začinsko bilje bez aditiva; 
  • Masti životinjskog porijekla: maslac i svinjska mast, također su vrlo zdrave pileća, pačja, guščja i goveđa mast; 
  • Hladno prešana ulja: maslinovo i kokosovo; 
  • Suho meso, slanina/panceta, pršut, čvarci, krvavice i kobasice, ali samo domaće proizvodnje, bez nitrita, glutamata i drugih opasnih kemikalija; 
  • Lakto-fermentirane namirnice kao što su domaći kefir, domaći jogurt i domaći kiseli kupus; 
  • Juhe od kostiju, mesne, kokošje, riblje, povrtne, hladetina; 
  • Domaća majoneza i umaci napravljeni od hladno prešanog maslinovog ulja, maslaca, domaćih jaja, začinskog bilja; 
  • Orašasti plodovi i sjemenke: orasi, bademi, lješnjaci, makadamia, brazilski orah, pekan, indijski oraščić (ali ne kikiriki). Od sjemenki bučine, suncokretove, lanene, sezamove i sjemenke konoplje. Mljevene orašaste plodove i sjemenke možete koristiti umjesto brašna za razna peciva i kruh, a od njih također možete raditi maslac i razne namaze;  
  • Kokosovo brašno, ribani kokos, kokosovo mlijeko, kokosovo vrhnje; 
  • Nezaslađeni kakao prah, psyllium prašak ili ljuspice (za peciva i kruhove), stevija; 
  • Voda, biljni čajevi, topla i hladna limunada. 

Osmislite obroke tako da budu raznovrsni i ne ponavljajte iste obroke više dana za redom. Za kruhove i peciva upotrebite brašno od svježe mljevenih orašastih plodova i sjemenki, kokosovog brašna i psyllium praška, ali ih ipak koristite u umjerenim količinama. Obrok treba biti sastavljen po LCHF principima što znači da se sastoji od nečeg proteinskog (meso, riba ili jaja), s prilogom od povrća (pečeno, kuhano, prženo, dinstano ili grilano), uz masnoću u kojoj se pripremala hrana ili uz umak napravljen od maslaca, žumanjaka, maslinovog ulja i začinskog bilja, te salata od sirovog povrća. Jedite sirovo povrće uz svaki obrok kako biste pomogli čišćenje organizma od nametnika. 

Obavezne namirnice: 

  • Naročito je važno da jedete puno češnjaka, obavezno uz svaki obrok. Češnjak je vrlo ljekovit, između ostalog djeluje protiv bakterija, virusa i gljivica, jača imunitet i pomaže razvoj korisnih bakterija u crijevima. 
  • Domaći kefir, po mogućnosti od domaćeg mlijeka (kravljeg ili kozjeg), uzimajte više puta tijekom dana po jednu šalicu. Kefir pomaže izgradnji normalne i zdrave crijevne flore. Počnite s manjom količinom pa je postepeno povećavajte da biste dali vremena korisnim bakterijama da se koloniziraju u crijevima.
  • Uzimajte dnevno 2 – 4 žlice hladno prešanog kokosovog ulja. Kaprilična i laurinska kiselina iz kokosovog ulja djeluju antifungalno. Počnite s 1 žličicom na dan ako ga nikad niste koristili i postepeno povećavajte dozu. S obzirom da je kokosovo ulje na temperaturi ispod 23 stupnja u krutom stanju, najjednostavnije ga je uzeti tako da ga rastopite u toplom čaju, kavi ili juhi, no možete ga jesti i žlicom ako vam tako odgovara. 
  • Juhe od kostiju su obavezne jer pomažu regeneraciju stanica crijevne stijenke. 
  • Nabavite domaći kiseli kupus jer je kupovni pasteriziran, što znači da su korisne lakto-bakterije uništene. 
  • Koristite često maslinovo ulje, limun, luk, kurkumu, đumbir i kajenski papar. 

Dodaci prehrani i biljni pripravci: 

  • Počnite uzimati dodatak vlakana za čišćenje crijeva u obliku 2 ravne žlice svježe samljevenih sjemenki lana ili 1 ravnu žlicu ljuskica psyllium sjemenki* s najmanje 3 dl vode. 
  • Počnite uzimati neki antifungalni pripravak, kao npr ekstrakt sjemenki grejpa, ulje origana ili čaj Pau D’Arco. Nemojte predugo koristiti jedan pripravak, radije ih izmjenjujte. 
  • Nakon tjedan dana, počnite uzimati probiotike u tabletama da biste potpomogli stvaranje zdrave crijevne flore. Birajte vrste koje imaju puno različitih sojeva bakterija, npr. Bio Kult sa 14 sojeva. 
  • Uzimajte neki pripravak za jačanje imuniteta, npr Green Pasture fermentirano ulje jetre bakalara. 

* Psyllium husks, plantago ovata, ljuskice indijskog trputca. Ljuskice psyllium sjemenki apsorbiraju veliku količinu vode i koriste se za reguliranje probave i čišćenje crijeva. Moraju se uzimati sa većom količinom vode, 1 žlica ljuspica sa 3 dl vode. Samljevene u prašak koriste se kao dodatak bezglutenskom kruhu i pecivima za bolju gustoću tijesta. 

Borba protiv candide mora se odvijati na više frontova i svi su dijelovi podjednako važni:


  • Izgladnjeti gljivicu uskaćujući joj hranu, pomoću dijete s minimalnim unosom UH. 
  • Uništiti je do kraja, pomoću antifungalnih pripravaka. 
  • Izgraditi zdravu crijevnu floru, pomoću hrane bogate probiotičkim bakterijama (domaći kefir i domaći kiseli kupus) i probiotika u tabletama. 
  • Pomoći crijevnoj stijenki da se oporavi i zacijeli, pomoću juha od kostiju. 
  • Ojačati imunitet, pomoću nutritivno bogate hrane, češnjaka i po potrebi nekog dodatnog sredstva. 

Liječnici uglavnom preporučuju dijetu protiv candide koja isključuje šećere i bijelo brašno ali sadrži brašno cjelovitih žitarica, rižu i sl. Nažalost ova dijeta nije djelotvorna jer se sve žitarice sastoje od škroba koji je čista glukoza, tako da nema razlike između bijelog brašna i brašna cjelovitih žitarica. Sve je to hrana gljivicama koju treba izbaciti. Nakon dijete i obavljenih testova pomalo vraćajte pojedine namirnice u prehranu: voće i mlječne proizvode. Dobro razmislite želite li u prehranu vratiti mahunarke i žitarice, a šećer i bijelo brašno svakako izbacite zauvijek. 

Die-off reakcija 

Eliminacija candide može dovesti do simptoma zvanih die-off reakcija. Kad stanice kvasnih gljivica počinju odumirati, one otpuštaju svoje metaboličke nusprodukte u tijelo. Candida otpušta mnoge različite toksine, između ostalih etanol i acetaldehid. Jetra je glavni organ za eliminaciju toksičnih tvari i die-off reakcija znači da je jetra preopterećena. Simptomi mogu biti: mučnina, glavobolja, umor, vrtoglavica, nadutost, plinovi u crijevima, zatvor ili proljev, povećana bol u zglobovima ili mišićima, povišen broj otkucaja srca, hladne ruke i noge, znojenje, groznica, pucanje kože, opetovane infekcije rodnice, prostate ili sinusa. 

Ovi simptomi najčešće nestaju u roku od jednog tjedna, ali ponekad znaju trajati i duže. Neke stvari mogu pomoći da se reakcija uspori ili da se ubrza izbacivanje toksina iz tijela: 

  • Mlijeko čička (Sylibum marianum) pomaže jetri da izbaci toksine. 
  • Smanjiti ili privremeno prekinuti uzimanje antifungalnih pripravaka. Ovi pripravci djeluju tako da razbijaju stijenke stanica candide koja tada otpušta mnoge toksine. Smanjivanjem uzimanja antifungalnih pripravaka, smanjuje se količina oslobođenih toksina. Čim se počnete osjećati bolje, ponovno možete povećati dozu. 
  • Smanjiti dozu probiotika. Manje je vjerojatno da upravo probiotici uzrokuju die-off reakciju, ali ako imate jake simptome, privremeno smanjivanje doze može pomoći. 
  • Uzimanje više vode. Voda pomaže da se oslobođeni toksini ispiru iz tijela. 
  • Usporite tempo i odmarajte se koliko god možete. Stres može oslabiti nadbubrežne žlijezde i smanjiti sposobnost tijela da se bori protiv patogena. Odmorom i opuštanjem pomažete svom imunološkom sustavu da odradi svoj posao. 
  • Dodatak C vitamina (1 000 mg) može ojačati nadbubrežne žlijezde i obnoviti imunitet. 
  • Razni oblici detoksifikacije (čišćenja organizma) u obliku saune, suhog četkanja i slično potiču cirkulaciju i limfni protok što pomaže tijelu u izbacivanju toksina. 

NAPOMENA: Trudnice i dojilje ne smiju provoditi anti-candida program. 

NAPOMENA 2.: Ako na AC dijeti mršavite a nemate višak kilograma, ubacite u prehranu više ugljikohidrata iz korjenastog povrća - čičoku, batat, korabu, ciklu, mrkvu, pastrnjak, repu i sl.  

Kako je ovaj post sakupio previše komentara (300!) radi čega se teško učitavaju, komentiranje je zatvoreno.


Saznajte više o zdravoj probavi, zašto dolazi do infekcije candidom, što je disbioza crijevne flore i propusnost crijeva, kako se hraniti kod IBS-a i drugih probavnih tegoba - iz knjige Istine i laži o hrani.

Informacije o knjizi: Novo: revidirano i prošireno izdanje iz 2015. god. 

Ovo je jedina knjiga na hrvatskom jeziku koja se argumentirano obračunava s ustaljenim predrasudama i pogrešnim uvjerenjima o prehrani. Na cjelovit i jasan način opisuje najveće probleme moderne prehrane, otkriva uzroke epidemije debljine i kroničnih bolesti, te nudi jednostavna i konkretna rješenja za regulaciju tjelesne težine i poboljšanje zdravlja.

utorak, 23. studenoga 2010.

Zašto nam trebaju enzimi


Enzimi su kompleksni proteini koji djeluju kao katalizatori u skoro svim biokemijskim procesima koji se odvijaju u ljudskom tijelu. Njihova aktivnost ovisi o prisutnosti adekvatnih vitamina i minerala, posebice magnezija. Mnogi enzimi pripajaju pojedinacne molekule elemenata u tragovima, kao sto su mangan, kopar, zeljezo ili cink, bez kojih ti enzimi ne mogu funkcionirati. 30-tih godina proslog stoljeca, kad su enzimi prvi put zadobili paznju biokemicara, identificirano je oko 80, a do danas otkriveno preko 5000 enzima.

Enzimi se dijele u tri velike grupe: najveci su metabolicki enzimi koji djeluju u svim tjelesnim procesima ukljucujuci disanje, govor, kretanje, razmisljanje, ponasanje i odrzavanje imunoloskog sistema. Neki od ovih enzima djeluju tako da neutraliziraju otrovne supstance i kancerogene, kao sto su razni zagadjivaci, DDT i duhanski dim, mijenjajuci ih u manje toksicne forme koje tijelo onda moze eliminirati. Druga kategorija su probavni enzimi, kojih ima oko 22. Vecina ovih enzima se proizvodi u gusteraci odakle se izlucuju u dvanaesterac (gornji dio tankog crijeva) gdje razgradjuju djelomicno probavljenu hranu koja dolazi iz zeluca.

Enzimi na koje mi trebamo misliti kada planiramo svoju prehranu su treca kategorija enzima: prehrambeni enzimi. Oni su u velikim kolicinama prisutni u sirovim namirnicama i zapocinju proces probave u ustima i zelucu. Prehrambeni enzimi ukljucuju proteaze za probavu proteina, lipaze za probavu masnoca i amilaze za probavu ugljikohidrata. Amilaze iz sline pridonose razgradnji ugljikohidrata vec dok se zvacu i svi enzimi koji se nalaze u namirnicama nastavljaju ovaj proces u zelucu. Stomacne zlijezde izlucuju zelucanu kiselinu i pepsinogen koji zapocinju razgradnju proteina kao i unutarnji faktor potreban za absorpciju vitamina B12. Veci broj enzima potrebnih za potpunu probavu hrane izlucuju se tek u tankom crijevu. Medjutim, dok je hrana jos uvijek u zelucu, enzimi prisutni u namirnicama koje smo jeli mogu uciniti dio posla vec i prije nego li ova poluprobavljena masa stigne u tanko crijevo.

Enzimi u sirovoj hrani, posebice u sirovim fermentiranim namirnicama, pomazu proces probave i smanjuju potrebu tijela da proizvodi prehrambene enzime. Svi enzimi se deaktiviraju na temperaturi od 48 stupnjeva celzijusa kod kuhanja te na temperaturi od 65 stupnjeva celzijusa u suhom stanju. Priroda je to tako "dizajnirala" da hranu i pice do 48 stupnjeva celzijusa mozemo dodirnuti bez problema, dok cemo se na tekucinu od 49 stupnjeva celzijuza opeci. Na taj nacin imamo ugradjeni mehanizam kojim mozemo odrediti da li hrana koju konzumiramo jos uvijek sadrzi aktivne enzime.

Prehrana koja se bazira uglavnom na kuhanoj hrani predstavlja ozbiljno opterecenje za gusteracu, smanjujuci njezine rezerve. Stimulira li se gusteraca neprestano kako bi proizvodila enzime koji bi trebali biti u hrani, rezultat ce biti inhibirana funkcija gusterace. Ljudi koji jedu hranu siromasnu enzimima koja se uglavnom sastoji od kuhanih namirnica, iskoristavaju ogromnu kolicinu svog enzimskog potencijala na izlucivanje enzima iz gusterace i ostalih probavnih organa. Pokojni doktor Edward Howell, koji je prokrcio put na podrucju istrazivanja enzima, smatrao je da ovo preopterecenje probavnih organa dovodi do skracenja zivotnog vijeka, bolesti te smanjene otpornosti organizma na razne tipove stresa. Naglasavao je kako i ljudi i zivotinje cija se prehrana vecinom sastoji od kuhane hrane, narocito zitarica, imaju povecanu gusteracu, dok im se druge zlijezde i organi, posebice mozak, zapravo smanjuju.

Dr. Howell formulirao je ovaj Enzimski Nutricionisticki Aksiom: Duljina zivota je obrnuto proporcionalna mjeri iscrpljenosti enzimskog potencijala organizma. Povecano uzimanje prehrambenih enzima promice smanjenje mjere iscrpljenosti enzimskog potencijala.

Istrazivanja tradicionalnih kultura pokazala su da su narodi sirom svijeta ukljucivali sirove, enzimima bogate namirnice u svoju prehranu – ne samo povrce vec i sirove zivotinjske proteine i masnoce u obliku mlijecnih proizvoda od  sirovog mlijeka, sirovu ribu, zumanjke i iznutrice zivotinja. Takodjer su tradicionalno konzumirali kultivirane ili fermentirane namirnice, ciji sadrzaj enzima se jos vise obogacuje fermentacijom. Na primjer prehrana Eskima sadrzavala je velike kolicine sirove ribe koja je prosla proces ”predprobavljanja” i kao takva pridonosila njihovoj izdrzljivosti. Kultiviranje mlijecnih proizvoda kod skoro svih predindustrijskih kultura, obogacivalo je sadrzaj enzima u mlijeku, vrhnju, maslacu i siru. Etnicke grupe koje se konzumirale velike kolicine kuhane hrane cesto su ukljucivale u prehranu fermentirane namirnice kao sto su kiseli kupus i drugo ukiseljeno povrce. Kultivirani sojini proizvodi u Aziji kao natto i miso takodjer su dobar izvor enzima jedu li se bez zagrijavanja. No, cak i nakon zagrijavanja, fermentirana hrana se lakse absorbira jer je vec predprobavljena uz pomoc enzima. Slicno tome, kuhano meso koje je prethodno stajalo, primjerice u marinadi, predstavlja manji napor za probavni mehanizam zbog djelomicne predprobavljenosti.

Zitarice, orasasti proizvodi, mahunarke i sjemenje bogati su enzimima, kao i ostalim nutrijentima, ali sadrze i inhibitore enzima. Ukoliko se ovi inhibitori ne deaktiviraju, oni predstavljaju veliki napor za probavni sistem. Klijanje, natapanje u toploj kiselkastoj vodi, kiselo kvasanje, kultiviranje i fermentacija – svi procesi koristeni u tradicionalnim kulturama – deaktiviraju inhibitore enzima cime hranjive tvari u zitaricama, orasastim plodovima i sjemenju postaju lakse dostupne.

Vecina voca i povrca ne sadrzi velike kolicine enzima, s izuzetkom biljnih namirnica cuvenih po svom visokom sadrzaju kao sto je djevicansko maslinovo ulje i druga nerafinirana ulja, sirovi med, grozdje, smokve i mnoge vrste tropskog voca kao avokado, datulje, banane, papaja, ananas, kivi i mango.

Koliko god je vazno ukljuciti mnostvo sirovih namirnica u nasu prehranu, moramo povesti racuna da se nijedan tradicionalni nacin prehrane ne bazira samo na sirovoj hrani. Odredjeni nutrijenti postaju lakse dostupni za apsorpciju upravo kuhanjem i kuhanje takodjer neutralizira mnoge toksine koji se prirodno nalaze u biljnoj hrani. U principu, zitarice, mahunarke i odredjene vrste povrca se trebaju kuhati. Namirnice zivotinjskog porijekla trebalo bi konzumirati i sirove i kuhane.

*kuhanje = sve vrste toplinske obrade namirnica
*sirova hrana = hrana koja nije toplinski obradjena ali moze biti obradjena na druge nacine. npr slana - fermentirana srdela je sirova hrana


Howell, Edward, MD, Food Enzymes for Health and Longevity, 1980, Omangod Press, Woodstock Valley, CT
Howell, Edward, MD, Enzyme Nutrition, 1985, Avery Publishing Group, Wayne, NJ
Price, Weston, DDS, Nutrition and Physical Degeneration, 1945, Price-Pottenger Nutrition Foundation, San Diego, CA
Fallon, Sally & Enig, Mary, PhD, Nourishing Traditions, 1999, NewTrends Publishing, Inc., Washington



petak, 5. studenoga 2010.

Kruh sa grozdjicama i ljesnjacima


Sastojci:
3 salice cjelovitog pirovog brasna (spelt)
2 salice jogurta
3 jaja
1 cajna zlicica morske soli
2 jusne zlice meda
2 cajne zlicice praska za pecivo
60 g otopljenog maslaca
100 g grozdjica
saka nasjeckanih ljesnjaka
2 jusne zlice samljevenih lanenih sjemenki
1 cajna zlicica vanilin secera
limunova korica
kardamom
cimet

Postupak:
Navecer pomijesajte brasno i jogurt i ostavite da stoji 12-24 sata. Dodajte lagano stucena jaja i ostale sastojke. Izlijte tijesto u kalup za kruh oblozen papirom za pecenje i pecite kruh na 175 stupnjeva oko sat i pol, ili dok ne vidite da je gotov (cackalica treba biti suha kad je ubodete u tijesto - mozda suvisna napomena - ali nije svatko iskusan u kuhinji :))

Sacekajte da se ohladi, narezite i dajte djeci da uzivaju u ovom ukusnom i zdravo pripremljenom kruhu. Mozete ga namazati maslacem ili ga jesti samo tako.

Copyright © 2010-2016 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali obavezno navedite izvor i ime autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.