subota, 28. kolovoza 2010.

Supernamirnice - kokosovo ulje


Kokosovo ulje ima visoku hranjivu vrijednost, ali i ljekovito djelovanje. Nažalost, dugo je bilo obezvrijeđeno i zaboravljeno u prehrani i medicini, no zadnjih par godina se ta nepravda polako ispravlja i kokosovom se ulju vraća njegova slava. Kokosovo ulje jača imunitet, poboljšava probavu, pomaže kod mršavljenja, djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica i odlično je za njegu kože i kose. 

Njegov ključni sastojak je laurinska kiselina, koju tijelo pretvara u monolaurin, supstancu koja koja ima snažno djelovanje protiv virusa, bakterija i gljivica pa na taj način štiti od mnogih infekcijskih bolesti. Laurinska se kiselina nalazi još jedino u majčinom mlijeku, u kojem štiti dijete od raznih infekcija dok njegov imunološki sustav još nije potpuno razvijen. 

Drugi važan sastojak kokosovog ulja je kaprilična kiselina koja također djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica pa tako jača imunitet. U tijelu se pretvara u monokaprin, supstancu koja ima vrlo snažno antifungalno djelovanje, pa je zato kokosovo ulje vrlo učinkovito u borbi protiv candide i drugih gljivica i nametnika u probavnom traktu. Potiče i rast korisnih bakterija, osobito mliječno-kiselih bakterija. 

Srednjelančane masne kiseline (MCFA) u kokosovom ulju vrlo se lako probavljaju i apsorbiraju u organizmu bez da opterećuju probavni sustav i unutrašnje organe. Ne spremaju se u tijelu kao masne zalihe jer se drugačije metaboliziraju nego masne kiseline dužih lanaca. One se transportiraju u jetru gdje se direktno troše za energiju ili se pretvaraju u ketone, koji imaju terapeutsko djelovanje kod epilepsije, Alzheimera i mnogih drugih bolesti. Laka probavljivost kokosovog ulja rasterećuje jetru od prekomjernog rada i sprečava akumulaciju masnoće u jetri. 

S obzirom da daje brzu energiju, potiče samoiscjeljujuću sposobnost organizma i jača imunološki sustav, kokosovo je ulje osobito pogodno za oboljele od težih bolesti, kojima je potrebna sva snaga organizma za izlječenje. Laka probavljivost ovog ulja važna je i za osobe s probavnim tegobama i za starije osobe čija gušterača proizvodi manje enzima potrebnih za probavu, radi čega se apsorpcija vitamina i minerala iz hrane i cijeli probavni sustav otežava. Svakodnevna uporaba kokosovog ulja pomaže boljem iskorištavanju hranjivih tvari i olakšava probavni sustav. 

Kokosovo ulje odlična je pomoć i kod mršavljenja. Treba znati da kalorična vrijednost pojedinih namirnica ne govori ništa o učinkovitosti potrošnje tih istih kalorija, jer se različite namirnice različito metaboliziraju, odnosno neke namirnice zahtijevaju više energije za probavu i metabolizam od drugih. Kokosovo ulje je jedna od takvih namirnica koja ima termogenski učinak, što znači da povećava potrošnju energije u tijelu i sagorijevanje masti. Tako ubrzava metabolizam pa njegova konzumacija pruža značajnu pomoć pri mršavljenju. Svakodnevnom konzumacijom kokosovog ulja, možemo osjetiti lagano povišenje tjelesne temperature zbog pojačanog metabolizma kada sagorijevaju srednjelančane masne kiseline. Osim što daje više energije, također daje i bolji osjećaj sitosti odnosno smanjuje apetit, što olakšava provođenje programa za regulaciju tjelesne težine. 

Kokosovo ulje na mnoge načine djeluje ljekovito i pomaže u očuvanju dobrog zdravlja. Njegove srednjelančane masne kiseline dobre su za srce i krvne žile, jer smanjuju ozljede na arterijama pa tako pomažu protiv ateroskleroze. Povoljno djeljuje i na rad štitnjače i općenito endokrinog sistema. S obzirom da pomaže boljem iskorištavanju minerala u tijelu, posebno kalcija i magnezija, učinnkovito je kao prevencija protiv osteoporoze kod žena u srednjoj i starijoj dobi. 

Kokosovo je ulje odlično i kao ulje za masažu i njegu kože i kose. Sprečava infekcije pa je pogodno za njegu kože kod psorijaze i ekcema, ali i za zdravu kožu koju čini mekšom, sprečava stvaranje bora i staračkih mrlja. Fine molekule kokosovog ulja lako prodiru u kožu te jačaju vezivno tkivo što doprinosi čvrstoći i elastičnosti kože. Odlično je za njegu kose koju čini sjajnom i pomaže njezin rast, njeguje kožu tjemena i djeluje protiv peruti. 

Kokosovo ulje stabilno je na visokim temperaturama pa se može koristiti u pripremanju hrane, za prženje i pečenje, ili kao dodatak u jelima i napitcima. Umjerena terapeutska doza je 3 do 4 žlice ulja dnevno, čime se u tijelo unosi dovoljno laurinske kiseline koja jača imunitet. Postoji više vrsta kokosovog ulja, a najbolje terapeutsko djelovanje ima djevičansko kokosovo ulje. Postoje i rafinirane vrste koje, ovisno o načinu proizvodnje, mogu imati više ili manje ljekovitih svojstava. Ulje iz kojeg je uklonjen miris kokosa pogodno je za termičku pripremu hrane. 

Kokosovo ulje se čuva na sobnoj temperaturi i u čvrstom je stanju, dok na oko 24 °C postaje tekuće. Zato možemo reći da zimi imamo kokosovu mast, a ljeti ulje. 


---------------------------------------------

Saznajte više o hrani koja ubija i hrani koja liječi, o zdravoj probavi, mršavljenju bez gladovanja i kako se hraniti kod određenih zdravstvenih tegoba - iz knjige Istine i laži o hrani koja je u našim krajevima pokrenula pravu malu prehrambenu revoluciju za povratak prirodnoj izvornoj prehrani. 

Ovo je jedina knjiga na hrvatskom jeziku koja se argumentirano obračunava s ustaljenim predrasudama i pogrešnim uvjerenjima o prehrani. Na cjelovit i jasan način opisuje najveće probleme moderne prehrane, otkriva uzroke epidemije debljine i kroničnih bolesti, te nudi jednostavna i konkretna rješenja za regulaciju tjelesne težine i poboljšanje zdravlja. 

O čemu se radi u ovom blogu?


Istine i laži o hrani... Mitovi, zablude i neistinite tvrdnje o tome što je zdravo a što nezdravo, dovele su do situacije gdje jedni profitiraju a drugi plaćaju... Establishment - prehrambena industrija, farmaceutska industrija, državne službe, medicinski stručnjaci i medija - profitiraju. A obični čovjek/potrošač plaća. I što je najgore - plaća svojim zdravljem. 

Najgore plaćamo zabludu da su masnoće životinjskog porijekla i kolesterol štetni, te da izazivaju srčane bolesti, začepljenje žila, pa čak i rak. Međutim ova općeprihvaćena tvrdnja nema znanstvene osnove već je nesretni rezultat neutemeljenih mitova, predrasuda ali i komercijalnih interesa. Na račun ove neistine, zadnjih smo 30 godina pokusni kunići kojima se umjesto tih ”strašnih” životinjskih masnoća nudi cijelo mnoštvo ”zdravih” rafiniranih namirnica sa previše šećera, škroba, rafiniranih biljnih uljamargarina i transmasnoća, pšeniceglutena i žitarica općenito, umjetnih dodataka i štetnih kemikalija

Službene prehrambene smjernice da se smanji unos masnoća i poveća unos ugljikohidrata, stare su tek nekih 30-tak godina, i otkada su one uvedene zapadnim se svijetom proširila epidemija debljine, metaboličkog sindroma (povišeni šećer u krvi i/ili inzulinska rezistencija, povišeni krvni tlak, poremećene masnoće u krvi i debljina u području trbuha), srčano-žilnih bolesti i mnogih vrsta raka. Danas se bez sumnje zna da prirodne masnoće iz mesa, mlijeka i jaja ne predstavljaju opasnost za zdravlje a znamo i da su od pamtivjeka predstavljale vrlo važan dio ljudske ishrane. Istraživanja nam potvrđuju da su grupe naroda koje su se hranile na tradicionalan način prije dolaska “civilizacije” sa bijelim brašnom i šećerom, bili izuzetno zdravi i otporni ljudi koji nisu obolijevali od bolesti tipičnih za današnje vrijeme. 

Nažalost i u 21. stoljeću liječnici i drugi medicinski stručnjaci još uvijek nas straše ”povišenim kolesterolom” - najčešće iz tog razloga što su neupućeni ili nezainteresirani za najnovija saznanja. Ili možda zato što su sponzorirani od farmaceutske industrije koja je jedna od najprofitabilnijih djelatnosti u svijetu, a statini - sredstva za snižavanje kolesterola - najprodavaniji lijek na kojem se zarada broji u stotinama milijuna dolara. 

Doktor medicine Dwight Lundell, poznati američki kardio kirurg, piše: Mi liječnici, uz svo naše obrazovanje, praksu, znanje i autoritet, često posjedujemo popriličan ego radi kojeg vrlo teško priznajemo da smo u krivu… Službena je medicina napravila užasnu grešku kad je ljudima savjetovala da izbjegavaju zasićene masti… Davno uspostavljene prehrambene preporuke dovele su do epidemije pretilosti i dijabetesa, koji su po smrtnosti, ljudskoj patnji i materijalnom trošku nadmašili svaku drugu pošast u povijesti čovječanstva. 

Kad bi medicinski stručnjaci bili manje zaokupirani prepisivanjem recepata, a više zainteresirani za svoju struku i zdravlje ljudi, kad bi se podsjetili da je njihova dužnost biti u tijeku zbivanja i pratiti znanstvenu i stručnu literaturu - također i onu s druge strane mainstreama (čast izuzecima koji to rade), saznali bi neke vrlo zanimljive stvari:


  • Znanstveni dokazi o štetnosti masnoće i kolesterola ne postoje. 
  • Kampanja protiv kolesterola najveća je prevara 20-tog stoljeća. 
  • Zasićene masnoće iz hrane životinjskog podrijetla ne uzrokuju ni debljinu, ni srčane bolesti niti kakve druge kronične civilizacijske bolesti.
  • Debljina je bolest pretjeranog nakupljanja masnoće i ne ovisi ni o prekomjernom jelu niti o premalo tjelesne aktivnosti, već o neravnoteži u hormonalnom reguliranju masnog tkiva i metabolizma masti.
  • Inzulin je primarni regulator nakupljanja masnoće, a ugljikohidrati – koji potiču izlučivanje inzulina – direktni uzročnik debljine.
  • Bolesti srca i krvnih žila nemaju veze sa unosom zasićenih masnoća iz hrane. Pravi uzrok srčano-žilnih bolesti su kronične upale u arterijama, koje nastaju zbog pretjeranog unosa šećera, škroba i biljnih ulja bogatih omegom 6.
  • Što više industrijski prerađene hrane konzumiramo, to više potičemo stvaranje upale, iz dana u dan. Ljudsko tijelo nije dizajnirano da bi moglo preraditi hranu nakrcanu šećerom, škrobom i omega 6 uljima.
  • Postoji samo jedan način za suzbijanje ovih upalnih stanja, a to je povratak na hranu u svom izvornom obliku.

Znanost danas nudi brojne dokaze da je industrijska neprirodna rafinirana hrana glavni uzročnik tipičnih bolesti zapadnog svijeta: debljine, dijabetesa tip-2, srčano-žilnih bolesti (začepljenje žila, srčani i moždani infarkt), autoimunoloških bolesti, alergija i mnogih vrsta raka.) Čovjek je genetski prilagođen određenoj vrsti hrane  a ta se hrana ne proizvodi u tvornicma već samo u prirodi. To nisu nutritivno osiromašene, kemijom pretrpane industrijske prerađevine, već prava prirodna hrana u svom izvornom obliku, prema principima LCHF

LCHF nije „dijeta“ već način prehrane ili još bolje rečeno - način života. LCHF je skraćenica od Low Carb High Fat što znači manje ugljikohidrata i više masnoće. Ovaj način prehrane najsličniji je izvornoj ljudskoj prehrani prije dolaska industrijske rafinirane hrane, i upravo kao takav pruža optimalne uvjete za dobro zdravlje i normalnu tjelesnu težinu. LCHF ima i druge (engleske) nazive kao što su Paleo, Primal, Low Carb, i zapravo predstavlja jedan cijeli pokret koji je zadnjih godina postigao veliku popularnost i proširio se zapadnim zemljama. Osnova ove prehrane je prava izvorna hrana kao što su riba, meso, jaja, obilje raznog povrća i prirodne zdrave masnoće. Također se jedu punomasni mlječni proizvodi, orašasti plodovi i voće. Izbjegavaju se namirnice bogate šećerom i škrobom, kao što su kruh, tjestenina, razna peciva i slično, te rafinirana biljna ulja i margarini. Biraju se čiste namirnice najbliže svom izvornom obliku, po mogućnosti iz organskog ili domaćeg uzgoja, a izbjegavaju se industrijske prerađevine koje su nutritivno osiromašene i sadrže brojne umjetne aditive i štetne kemikalije. 

Samo ako jedemo pravu prirodnu hranu u svom izvornom obliku, možemo imati tijela kakva nam je priroda namijenila - možemo biti zdravi, jaki, otporni i vitki. 


petak, 27. kolovoza 2010.

Kolesterol – neprijatelj ili prijatelj?

Kolesterol je molekula slična molekuli masne kiseline i toliko je važna za normalan rad organizma da sve stanice u tijelu imaju vlastitu sposobnost stvarati kolesterol. Potreba za njim izuzetno je velika pa, kada ga stanice ne mogu proizvesti dovoljno, u proizvodnji pomaže jetra. U našem tijelu proizvodi se tri do pet puta više kolesterola nego što ga unesemo hranom. Ako ga hrana sadrži premalo, povećava se vlastita proizvodnja. Unosimo li ga puno hranom, proizvodnja se u stanicama smanjuje. Tijelo treba kolesterol za razne funkcije i proizvodi ga upravo onoliko koliko mu je potrebno. 

Kolesterol je važan za zdravo funkcioniranje mozga i štiti od depresije. Djeluje kao snažan antioksidans i čak nas štiti od raka. Bez kolesterola naša koža nije u stanju sintetizirati vitamin D iz sunčevog svjetla. S premalo kolesterola naše tijelo ne može stvarati nove stanice, a ne uspijeva ni dovoljno brzo obnavljati stare, što dovodi do ubrzanog starenja. Osim što je građevinski materijal za tijelo, kolesterol se u tijelu koristi za sintezu hormona potrebnih za borbu protiv stresa. Upravo je ovo objašnjenje zašto stres podiže razinu kolesterola u krvi – jer ga trebamo više da bi se tijelo nosilo s povećanim zahtjevima. Stariji ljudi imaju više kolesterola jer je za vrijeme njihovog životnog vijeka nastalo više staničnog oštećenja u odnosu na mlađe osobe, zbog toga njihov kolesterol nije pametno snižavati lijekovima. Usput rečeno, ljudi s višom razinom kolesterola žive dulje od ljudi s nižom razinom kolesterola u krvi. 

Kolesterol između ostalog izgrađuje i stabilizira stanične stijenke, tj. opnu koja štiti sve stanice našeg tijela. Prema novijim istraživanjima upravo je stijenka glavni dio stanice koji komunicira izmjenu tvari i informacija između stanice i njenog okruženja. Kolesterol je i glavni sastojak žuči koja je potrebna za probavu masnoća, ali i svih vitamina topivih u mastima. Kolesterol predstavlja predstadij potreban za proizvodnju hormona kao što su kortizol, D-vitamin te sva tri spolna hormona testosteron, estrogen i progesteron. Nadalje, kolesterol se koristi za izgradnju živčanih vlakana i prenošenje živčanih impulsa te za jačanje imunološkog sustava organizma. 

Bez kolesterola ljudski mozak ne može funkcionirati. Kemijski procesi koji stvaraju živčane impulse trebaju kontinuiranu lokalnu produkciju molekula kolesterola. Zbog toga je upravo mozak organ koji sadrži najveću količinu ove važne molekule. Kolesterol je potreban za normalnu funkciju receptora serotonina (supstance u mozgu od koje se dobro osjećamo) te se nedostatak kolesterola povezuje s agresivnošću i nasilnim ponašanjem, depresijom i poremećajima samodestrukcije. 

Dalje, kolesterol sudjeluje u popravku oštećenih stanica tijela te čisti i neutralizira toksine koji nastaju raznim upalnim procesima u organizmu. Kolesterol je također važan za održanje zdravlja crijevne stijenke pa prehrana s malom količinom kolesterola može dovesti do nastanka propusnosti crijevne stijenke i drugih crijevnih problema. 

Bez kolesterola nema života. Jaje, koje je začetak života, namirnica je najbogatija kolesterolom. Potrebno je, naime, mnogo kolesterola da bi se stvorilo jedno živo toplokrvno biće. Majčino mlijeko posebno je bogato kolesterolom i enzimima koji djetetu pomažu da što bolje iskoristi ovu hranjivu tvar. Zašto? Zato što upravo novorođenčad i male bebe trebaju hranu bogatu kolesterolom radi normalnog razvoja mozga, živčanog sustava te mnogih drugih funkcija u tijelu. 

Kolesterol je dakle prirodna tvar koju naše tijelo samo proizvodi te regulira vlastitu proizvodnju do optimalne razine, gdje unos kolesterola hranom predstavlja samo manji dio. Zato je pokušaj da se izvana intervenira na količinu kolesterola u krvi sasvim nebiološki i nelogičan. Nažalost, statini se prodaju i bolesnima i zdravima iako nema dokaza da snižavanje kolesterola jamči bolje zdravlje. Još je manje dokaza o eventualnim prednostima ovog lijeka u odnosu na nuspojave koje izaziva. Najveću korist od ovog lijeka nemaju pacijenti, nego industrija lijekova, među Amerikancima podrugljivo prozvana BigPharma. Statini su najprodavaniji lijekovi na svijetu, a profit se broji u stotinama milijuna dolara, jer oni se ne prodaju tek za kraću uporabu, već se troše doživotno. 

Što je zapravo “masnoća u krvi” ili “kolesterol u krvi”? Kolesterol se transportira putem krvi kako bi došao do stanica koje ga trebaju. Ovaj transport se odvija u određenim “paketima” koji se nazivaju lipoproteini: VLDL (u nalazima se naziva trigliceridi), LDL i HDL*. Ukupna vrijednost ovih paketa daje ono što se naziva “ukupan” kolesterol. 


  • Trigliceridi: niska vrijednost je dobra (ispod 1,7 jedinica). Razina iznad 1,7 je znak metaboličkog sindroma i znači povišen rizik za srčane bolesti. Visoka vrijednost ovisi o pretjeranom unosu ugljikohidrata. Trigliceridi, naime, ne nastaju od masnoća koje jedemo, već nastaju u jetri od šećera koji nije iskorišten za energiju. Izvor ovog šećera je sva hrana bogata ugljikohidratima, osobito šećer i bijelo brašno. Većina ljudi koji se hrane prema LCHF načelima imaju nisku vrijednost triglicerida. 
  • HDL: Visoka vrijednost je dobra jer ovo je dobar, zaštitni kolesterol. Niske vrijednosti pokazuju rizik od srčanih bolesti. Razina ispod 1,0 (muškarci) i ispod 1,3 (žene) pokazatelj je metaboličkog sindroma**. Unos zasićenih masnoća podiže HDL, unos ugljikohidrata ga snižava. Većina onih koji se hrane po načelu LCHF imaju visoke vrijednosti HDL-a. 
  • LDL: preporuča se vrijednost ispod 3,0 jedinice, ali ovo nije tako jednostavno procijeniti budući da postoje LDL čestice raznih veličina, gdje su male i guste čestice opasne, a velike i prozračne nisu. Niska vrijednost triglicerida i visoka vrijednost HDL-a, što je oboje dobro, ukazuju da su LDL čestice velike i neopasne, pa u tom slučaju veća vrijednost LDL-a ne predstavlja rizik. Međutim, visoka vrijednost triglicerida i niska vrijednost HDL-a ukazuju na to da su LDL čestice male i opasne, pa je u tom slučaju visoki LDL – loš. 
  • Ukupni kolesterol/HDL: Dr. Andreas Eenfeldt (knjiga Matrevolutionen, 2011.) kaže da vrijednost ukupnog kolesterola zapravo ne govori puno o eventualnom riziku za razvoj bolesti, već da treba gledati omjer između ukupnog i HDL kolesterola. Ako je omjer ukupnog kolesterola i HDL ispod 6 – to je dobro, ispod 5 – još bolje, a ispod 4 – odlično. Znači, ako je zaštitni HDL kolesterol visok, tada će i ukupan kolesterol biti viši, što je u tom slučaju samo dobro. Npr. ako je ukupni kolesterol 8, a HDL je 2, omjer je 8:2 = 4, što je odlično. No ako je ukupni kolesterol 8, a HDL samo 1, tada je omjer 8:1 = 8, što je loše. 

Nažalost, laboratoriji obično mjere samo ukupnu koncentraciju LDL kolesterola u krvi, što nam ništa ne govori o vrsti njegovih čestica. Naime, bitno je znati da postoje male, guste čestice LDL kolesterola, koje su opasne jer lakše oksidiraju (a samo oksidirani kolesterol može stvoriti naslage na žilama), te postoje velike, prozračne čestice LDL-a koje su bezopasne. Istraživanja su pokazala da LCHF prehrana mijenja LDL čestice iz malih u velike, te da dolazi do smanjivanja njihovog ukupnog broja. Iako u nekim slučajevima LCHF prehrana može dovesti do blagog povećanja LDL-a, on se mijenja u benigni tip (velike čestice) što zapravo smanjuje rizik za oboljenje od srčanih bolesti. 

Da ponovimo:
  • Velike, prozračne, bezopasne LDL čestice i zaštitni HDL (što je dobro) povećavaju se od zasićenih masti u prehrani. 
  • Male, guste, opasne LDL čestice i trigliceridi (što je loše) povećavaju se od ugljikohidrata u prehrani. 
  • Male, guste, opasne LDL čestice obično nalazimo kod srčanih bolesnika i osoba koje imaju visoke trigliceride, abdominalnu pretilost i druge aspekte metaboličkog sindroma. 

Povećana vrijednost LDL-a (iznad 3 jedinice) i povećana vrijednost ukupnog kolesterola (iznad 5 jedinica) zapravo su ”povećane” samo u odnosu na referentne vrijednosti koje su se tokom godina mijenjale, odnosno smanjivale, jer je tako odgovaralo farmaceutskoj industriji. Dakle, ove vrijednosti zapravo ne pokazuju nikakav rizik za oboljenje od srčano-žilnih bolesti, ali ipak većina liječnika takvim ljudima preporučuje prehranu sa manje masnoća i više ugljikohidrata. Ali upravo takva prehrana može pogoršati stanje jer može dovesti do promjene LDL čestica u male, guste i opasne, do smanjivanja zaštitnog HDL-a i do povećanja triglicerida, paradoksalno, zar ne? 

Ovo je poznato među znanstvenicima koji se bave pitanjima kolesterola, ali u liječničkim ordinacijama vladaju preporuke farmaceutske industrije, kojoj je glavni cilj prodati što više statina, lijekova za ”snižavanje” kolesterola. 


*LDL: Low Density Lipoprotein; HDL: High Density Lipoprotein; VLDL: Very Low Density Lipoprotein

**Metabolički sindrom predstavlja skupinu metaboličkih poremećaja koji povećavaju rizik za razvoj srčano-žilnih bolesti i dijabetesa tipa 2. Ti poremećaji su povišen krvni tlak, povišen šećer u krvi i/ili inzulinska rezistencija, poremećena vrijednost masnoća u krvi (povišeni trigliceridi i nizak HDL) te abdominalna pretilost (nakupljanje masnog tkiva u području trbuha).

četvrtak, 26. kolovoza 2010.

Umaci i majoneze


Umak od vrhnja
Kiselo vrhnje, nasjeckani bijeli luk, peršin, malo soli, malo papra, žličica majoneze, žličica senfa.

Umak od krastavaca
Narezati krastavce na kockice i preliti jogurtom, dodati malo soli, papra, senfa, bijeli luk, po želji majoneze.

Majoneza
2 zumanjka
2 cajne zlicice senfa
sol i papar
2-3 dl maslinovog ulja

Vazno je da su svi sastojci jednake temperature, ili sobne ili sve ohladjeno. Izmiksati zumanjce, senf i sol u uskoj visokoj posudi. Polako dodavati ulje u tankom mlazu istovremeno dok se jaja i dalje miksaju. Zaciniti paprom, i probati treba li jos soli. Spremiti majonezu u staklenku i cuvati u frizideru do 7 dana

Guacamole
Izdubite i zgnjecite jedan avokado, zgnjecite dva cesnjaka bijelog luka ili upotrebite bijeli luk u prahu, dodajte sok od 1/2 limuna, 1 dl milerama, sol i cayenne papar.

Pestojogurt
1 buket svjezeg bosiljka, 50 g pinjola, 2 dl punomasnog jogurta, 2 cesnjaka bijelog luka, 1 dl ribanog parmezana, 1 zlica maslinovog ulja.
Izmiksati sve sastojke osim ulja koje se doda na kraju. Posoliti po zelji.

Umak s ajvarom
2,5 dl kiselog vrhnja, 1 dl ajvara, sol, 1 zlica iscijedjenog limuna.
Pomijesajte sve i ostavite u hladnjaku 30 minuta prije serviranja. Odlicno uz rostilj!

Umak od ajvara i kikirikija
Pomijesati 1 zlicu ajvara, 1 zlicu maslaca od kikirikija, 3 zlice vrhnja. Super umak!



Recepti citatelja: tikvara, quiche i carpaccio

Bucnica bez tijesta, by Vladka 
Dobra je i topla i hladna.
Narezati tikvice na kockice, posoliti ih, popapriti i dodati kurkumu. Može se usjeckati luka i češnjaka.
Izlupati 3 jajeta i dodati im 1/4 kg svježeg sira i 1 dl vrhnja. I ovo posoliti i popapriti.
Na dno keramičkog pekača staviti maslinovo ulje, na njega tikvice i po njima rasporediti smjesu od sira i jaja. Po vrhu pobacati listiće maslaca.
Kad je gotovo posuti vrećicu parmezana i posložiti komadiće jedne mozzarelle i vratiti u ugašenu pećnicu.

Quiche bez brasna, by sumomama
Namastiti lim za quiche (onaj za voćnu tortu i pite) i po tome rasporediti naribani sir, preko pripremljeni nadjev i zaliti sa 6 jaja izmućkanih sa 1 punomasnim vrhnjem i pola žličice soli. Peći 30ak min na 200°C. Za nadjev može ići svašta: luk, šampinjoni, meso, paprike...

Carpaccio od inćuna, by sumomama
Sastojci:
700 - 800 g inćuna
vezica divljeg radiča
2 režnja češnjaka
peršin
1 limun
ocat od bijelog vina
maslinovo ulje

Opis:
Očistite inćune pod mlazom hladne vode. Odstranite kosti i glave. Ne razdvajajte polovice (filete) već ih otvorite poput knjige. Operite divlji radič i odvojite listove jedan od drugog. Dobro operite vezicu peršina, osušite i sitno isjeckajte zajedno s češnjakom. Složite inćune na ravni tanjur, jedne do drugih, poprskajte bijelim octom (vinskim, ali može i jabučnim) koji ste pomiješali sa sokom od polovice limuna, soli i bijelim paprom te pospite isjeckanim peršinom i bijelim lukom.
Pustite da odstoji u hladnjaku 4 - 5 sati. Na tanjure svih gostiju stavite divlji radič a na njega inćune, začinite kvalitetnim maslinovim uljem i ukrasite po želji.


četvrtak, 19. kolovoza 2010.

Evolucija nas je prilagodila određenoj vrsti hrane


Istraživanja tradicionalnih, predindustrijskih grupa naroda koje su početkom 20. stoljeća još uvijek postojale na zemlji, predstavljaju posljednje mostove između “primitivnih” i modernih vremena pa su dragocjen uvid u izvornu ljudsku prehranu prije nego je industrija prodrla i do najskrivenijih dijelova svijeta. Jedan od sveobuhvatnih izvještaja je Nutrition and Physical Degeneration (Ishrana i tjelesna degeneracija) dr. Weston A. Pricea, iz 30-tih godina prošlog stoljeća.

Istraživanja dr. Pricea, kao i drugih liječnika, istraživača i antropologa, svjedoče o snazi i zdravlju primitivnih lovaca/sakupljača prije nego što su prihvatili zapadnjačku procesiranu hranu. Najzdraviji i najotporniji su bili ljudi koji su jeli ribu i morske plodove, meso i masnoću životinja, jaja i iznutrice. Od biljne hrane jeli su ono što je bilo dostupno, ovisno o podneblju u kojem su živjeli. Jednostavno, jeli su hranu koja se proizvodi samo u prirodi, a ne u tvornicama. A što mi danas jedemo? Naša moderna prehrana temelji se na prerađevinama, industrijskim proizvodima prepunim šećera, pšeničnog glutena, rafiniranih i hidrogeniziranih biljnih ulja i kemijskih aditiva. Danas bez sumnje znamo da takva hrana djeluje inflamatorno, tj. izaziva upalne procese u tijelu, koji su uzročnici većine kroničnih bolesti modernog svijeta.

Ovom ozbiljnom poremećaju u ljudskoj prehrani pridonio je razvoj prehrambene industrije u 20. stoljeću, ali u novije vrijeme i strah od masnoće i kolesterola, radi čega smo prirodne zasićene masnoće životinjskog porijekla izbacili iz prehrane i zamijenili ih povećanim unosom ugljikohidrata (šećera i škroba) i biljnih ulja. No, strah od masnoće i kolesterola zapravo je neutemeljeni mit, proizašao iz loše provedenih zastarjelih istraživanja i iznad svega komercijalnih interesa. Moderna istraživanja ne pronalaze povezanost između masnoće i kolesterola i srčanih ili bilo kojih drugih bolesti. Prirodne masnoće nikada nisu bile opasne za čovjeka, već su od pamtivijeka sačinjavale vrlo važan dio ljudske ishrane, neophodan za normalan razvoj i funkcioniranje ljudskog organizma.

Ljudsko tijelo (bez vode) uglavnom se sastoji od proteina i masti, oni su građevinski blokovi od kojih su izgrađene naše kosti, mišići, srce, pluća, jetra i svi ostali organi, pa je jasno da te građevinske blokove moramo dobiti iz hrane. No nisu svi proteini i masnoće istog sastava i kvalitete. Punovrijedni proteini i masnoće dolaze iz životinjske hrane jer sadrže sve esencijalne (životno važne) tvari koje ljudsko tijelo ne može stvoriti samo, a bez kojih ne može pravilno funkcionirati. Profil aminokiselina iz biljne hrane nepotpun je i neprikladan za ljudsku fiziologiju, jer u biljnim proteinima nedostaju mnoge esencijalne aminokiseline. Tako je i sa masnoćama: biljna ulja nemaju pravilan sastav masnih kiselina koje su potrebne ljudskom tijelu. 

Hrana životinjskog porijekla sadrži i vitamine topive u mastima kojih nema u biljnoj hrani, vitamine A, D i K2, koje trebamo za asimilaciju proteina, vitamina i minerala. Biljna hrana ne sadrži niti vitamin B12 čiji nedostatak dovodi do mnogih ozbiljnih bolesti. Problem su i važni minerali kao željezo i cink, koji se teoretski nalaze i u biljnoj hrani, ali ih ljudsko tijelo ne može dobro apsorbirati iz biljnih izvora.

Ona vrsta hrane za koju smo genetski i fiziološki prilagođeni optimalna je za naše dobro zdravlje, zaštitu od bolesti, vitalnost, izdržljivost, reproduktivnost i dug život. To je meso i masnoća iz riba i životinja, jaja i prirodni punomasni mliječni proizvodi. Od biljne hrane to su povrće, voće i orašasti plodovi. Ovakav način prehrane zadnjih je godina sve popularniji te poprima razmjer snažnog globalnog pokreta. Paleo i LCHF najčešći su nazivi načina prehrane koji je po svom sastavu najsličniji izvornoj prehrani naših predaka. Paleo ili paleolitska prehrana znači da biramo pravu hranu, namirnice u njihovom izvornom cjelovitom obliku, da odbacujemo industrijske prerađevine i hranu od brašna žitarica, te po mogućnosti biramo hranu iz organskog ili domaćeg uzgoja. Izraz LCHF znači Low Carb High Fat, tj. manje ugljikohidrata i više masnoće. To znači da odbacujemo hranu bogatu šećerom i škrobom, kao što su slatkiši, kolači, sokovi i zaslađena pića, žitarice, brašno, kruh, peciva i drugi proizvodi od brašna žitarica. To znači da vraćamo u prehranu zdrave prirodne masnoće koje smo bez razloga odbacili – životinjske i mliječne masti te hladno prešana ulja. Paleo - LCHF znači da odbacujemo novo i pogrešno, a vraćamo se izvornom i ispravnom.


petak, 13. kolovoza 2010.

Znanstvena ispitivanja prehrane sa snizenim udjelom ugljikohidrata



Sve je vise znanstvenih istrazivanja koja potvrdjuju prednosti prehrane sa snizenim udjelom ugljikohidrata u odnosu na standardnu prehranu bogatu ugljikohidratima. Pozitivni rezultati pokazani su kod mrsavljenja, srcanih oboljenja, dijabetesa, i mnogih drugih tipicnih "civilizacijskih" bolesti. 


Vazece prehrambene preporuke kazu da 55-60% dnevnog unosa kalorija trebamo unositi u obliku ugljikohidrata, 10-15% proteina te 25-30% masti. Uzmemo li npr minimalnu potrebu od 2000 kcal dnevno, to znači da bismo 1200 kalorija trebali uzimati iz ugljikohidrata tj 300 grama ugljikohidrata dnevno. Ove "prehrambene smjernice" su iste u cijelom svijetu i prate preporuke WHO-a (World Health Organization), iza kojih nazalost stoji politika i komercijalni interesi a ne znanost.


Koliko nizak unos ugljikohidrata se smatra "snizen" - low carb? Nema nekog strogog pravila. U svakom slučaju radi se o dosta nižem unosu od preporucenog, najcesce od 20 - 80 g UH dnevno.


Slijedi lista znanstvenih ispitivanja grupiranih prema podrucju, sa kratkim sazetkom.

____________________________________________________________________

Mrsavljenje

Shai 2008. Ovo ispitivanje pokazuje da je niskougljikohidratna prehrana neosporno najucinkovitija za dugorocno mrsavljenje. U dvogodisnjem pracenju 322 pretila Izraelca nemasna dijeta je pokazala najgore rezultate i za mrsavljenje i za kolesterol. Studija je publicirana u NEJM, jednom od najuvazenijih medicinskih casopisa.

Gardner 2007. Jednogodisnje ispitivanje koje pokazuje da je niskougljikohidratna prehrana najbolja metoda za mrsavljeje. Osim toga ova prehrana je dala bolji krvni tlak i bolje masnoce u krvi kod sudionika nego ostale dijete. Veliko randomizirano ispitivanje sa Stanford University, objavljeno u JAMA (Journal of the American Medical Association).

Foster 2003. NEJM. Ispitivanje Atkinsove dijete/niskougljikohidratne prehrane kod 63 ucesnika. Najvise su smrsavili ucesnici na Atkinsovoj dijeti, kao i popravili masnoce u krvi.

Brehm 2003. JCEM. Malo ispitivanje sa 53 ucesnika, usporedba niskougljikohidratne i niskokaloricne dijete. Najbolji rezultati u mrsavljenju sa niskougljikohidratnom prehranom.

Hession 2008. Obesity reviews. Analiza 13 ispitivanja koja usporedjuje niskougljikohidratnu prehranu i dijete sa reduciranim unosom kalorija. Niskougljikohidratne grupe su imale bolje rezultate u mrsavljenju, bolje masnoce u krvi i bolji krvni tlak kao i manje sudionika koji su ispali iz ispitivanja.

Cochrane 2007. Cochrane je neovisna internacionalna mreza koja kriticki vrednuje, zakljucuje i prenosi informacije o rezultatima raznih terapija i preventivnim mjerama. Ovo je njihova procjena svih istrazivanja niskougljikohidratne prehrane za mrsavljenje koje pokazuje da ova prehrana donosi bolje rezultate u mrsavljenju kao i bolje masnoce u krvi nego konvencionalne dijete. Treba napomenuti da se ovi dobri rezultati postizu i kad niskougljikohidratni ucesnici jedu do sita, dok ostali moraju brojati kalorije.

Dashti 2006. U ovom velikom ispitivanju sudjelovalo je 66 vrlo pretilih osoba (prosjek 106,9 kg) u Kuvajtskoj univerzitetskoj bolnici. Ucesnici su jeli samo 20-40 grama ugljikohidrata dnevno, ostalo su jeli koliko su htjeli. Za godinu dana smrsavili su u prosjeku 25,9 kg te poboljsali u velikoj mjeri i masnoce u krvi i secer u krvi.

Volek 2002. Metabolism. 12 osoba normalne tjelesne tezine su promijenili prehranu sa 48% ugljikohidrata na 8% u trajanju od 6 tjedana, bez kalorijskih ogranicenja. U usporedbi sa kontrolnom grupom, ucesnici su smanjili masno tkivo a povecali misicnu masu! Objasnjenje moze biti sto se inzulin u krvi smanjio za jednu trecinu. Zainteresirani mogu citati ovaj clanak iz 2006 o niskougljikohidratnoj dijeti, mrsavljenju i odrzavanju misicne mase.

Perez-Guisado 2008. Nutrition Journal. Interesantno malo istrazivanje koje pokazuje odlicne rezultate "spanjolske ketogene mediteranske prehrane".

"Eko-Atkins": Jenkins 2009. Arch Intern Med. Masna vegetarijanska niskougljikohidratna prehrana dala je bolje rezultate u mrsavljenju nego nemasna vegetarijanska dijeta. Manje gladi, bolje masnoce u krvi, bolji krvni tlak.

Nickols-Richardson SM et al 2005. J Am Diet Assoc. Niskougljikohidratna prehrana daje manji osjecaj gladi.

___________________________________________________________________

Srcane bolesti

Mozzafarian 2004. AJCN. Ovo istrazivanje sa Harvarda je pokazalo da sto su ucesnici jeli vise
ugljikohidrata, to su dobili vise suzenja na koronarnim krvnim zilama. Oni koji su jeli najmanje ugljikohidrata nisu imali razlike prije i poslije. Sto se tice unosa masnoca, oni koji su imali najmanji unos masnoce su dobili najvise suzenja na koronarnim krvnim zilama, a oni koji su imali najveci unos masti nisu imali promjena na zilama.

WHI 2006. JAMA. Smatra se da je upravo ovo istrazivanje pokopalo teoriju da zasicene masnoce dovode do srcanih bolesti. Gigantsko istrazivanje gdje se pratilo skoro 50 000 zena u periodu od 8 godina, trosak istrazivanja oko pola miljarde dolara. Polovica ucesnica su u velikoj mjeri smanjile unos masnoca te jele vise voca i povrca. Rezultat nije pokazao nikakvo smanjenje rizika od srcanih bolesti! Cak je kod onih koje su vec bile bolesne pokazan povecan rizik u grupi koja je jela malo masnoca. Osim toga u "nemasnoj" grupi nije pokazan nikakav smanjeni rizik od raka, a ucesnice nisu uspjele smanjiti niti pola kilograma tjelesne tezine u usporedbi sa grupom koja je jela kao i obicno. Usprkos sto su "nemasne" ucesnice cak i povecale tjelesnu aktivnost tokom ove studije. Dakle totalni fijasko. Ovdje je izvjestaj o istrazivanju sa Harvarda.

Berglund 2007. Läkartidningen. (na svedskom) Veliki clanak u lijecnickom casopisu "Unos masnoca i kardiovaskularne bolesti - zar smo potpuno krivo informirani?". Ovdje se iznosi misljenje da vazece prehrambene preporuke o smanjenju masnoce zapravo uopce nemaju znanstvenu podrsku i da se trebaju revidirati. Nakon ovog clanka se o tome da li je zasicena masnoca opasna ili ne vodila zestoka debata u lijecnickom casopisu tokom cijele 2008. god:"Obmanjivanje o masnocama - kriticko ispitivanje prehrambenih smjernica od strane strucnjaka", "Prehrana sa visokim unosom masnoca se moze preispitati", "Cudni potez prehrambenih strucnjaka", "Zasto 'prehrambeni strucnjaci' negiraju znanost?", "Krajnje vrijeme za drugacije razmisljanje po pitanju prehrane".

Mente 2009. AIM. Veliki sistematski pregled svih istrazivanja o prehrani i prevenciji srcanih bolesti. Ovaj pregled je pokazao da najvise dokaza ima da su rafinirani ugljikohidrati rizik za srcane bolesti, a teorija da masnoca iz mesa, jaja ili mlijeka izaziva srcane bolesti nema nikakvog dokaza!

___________________________________________________________________

Dijabetes tip 2

Tinker 2008. AIM. Osam godina sa smanjenim unosom masnoce u prehrani u velikom Woman's Health Initiative-istrazivanju nije smanjilo rizik za dijabetes.

Slijedi lista istrazivanja koja su usporedjivala efekte prehrane sa manje ugljikohidrata i standardne nemasne dijete u prehrani dijabeticara. Zajednicko za sve ove studije je da niskougljikohidratna prehrana daje bolji efekt na mrsavljenje i bolji secer u krvi nego prehrana siromasna masnocama:






Jos vise istrazivanja o dijabetesu tip 2:

Haimoto 2009. Nutr Metab. 33 ucesnika istrazivanja, dijabeticari sa povecanim secerom u krvi stavljeni su na niskougljikohidratnu prehranu 6 mjeseci. Rezultat: razina secera u krvi skoro na normalnoj vrijednosti. Osim toga poboljsane masnoce u krvi.

Nielsen 2005. UJMS. Svedsko istrazivanje iz Karlshamna gdje je 16 dijabeticara tipa 2 dobilo prehranu sa 20% UH a kontrolna grupa je dobila standardnu prehranu sa 60% UH. Niskougljikohidratna grupa je poboljsala secer u krvi, ucesnici su trebali manje lijekova, te izgubili u prosjeku 11,4 kg za 6 mjeseci.

Haimoto 2007. DRACP. Jedna grupa od 76 dijabeticara tipa 2 dobili su prehranu sa manje ugljikohidrata (45%) a kontrolna grupa je jela 57% ugljikohidrata. Grupe su pracene 2 godine. Osobe koje su uzimale manje ugljikohidrata su smrsavile, dobile bolji secer u krvi, mogle su smanjiti lijekove i poboljsane su im se masnoce u krvi. Ovo je interesantno jer pokazuje da cak i manje smanjenje ugljikohidrata u prehrani ima pozitivne efekte za dijabeticare.

Daly 2006. Diab Med. 102 pretila dijabeticara sa losom kontolom secera uzimali su ili niskougljikohidratnu prehranu sa max 70 g UH/dan, ili nemasnu kalorijski ogranicenu dijetu u trajanju od 3 mjeseca. Niskougljikohidratna grupa je smrsavila puno vise i dobili su bolje masnoce u krvi.

Boden 2005. AIM. Kratko ispitivanje ali sa dramaticnim rezultatima. 10 pretilih dijabeticara su jeli uobicajenu hranu 7 dana, a onda 14 dana niskougljikohidratnu (21 g UH/dan, neograniceno proteina i masnoce), sve pod nadzorom u bolnici. Secer u krvi se puno poboljsao iako su mnogi vec smanjili terapiju lijekovima.

Halton 2008. AJCN. 20-togodisnje pracenje 85 000 zena u Nurse's Healt-istrazivanju pokazalo veliko povecanje rizika za dobivanje dijatebetesa tip 2 kod osoba koje su jele hranu sa puno brzih ugljikohidrata. Ovo je vrlo zanimljivo istrazivanje koje je pokazalo kako postajemo pretili i bolesni ako pratimo vazece prehrambene smjernice!

Barclay 2008. AJCN. Pregled 37 studija napravljenih u ovom podrucju koji pokazuje veci rizik za razvoj dijabetesa tip 2 (izmedju ostalog) kod osoba koje jedu velike kolicine ugljkohidrata ili brze ugljikohidrate.



___________________________________________________________________

Dijabetes tip 1

Nielsen 2005. UJMS. 22 osobe sa tesko kontroliranim tip 1 dijabetesom probali su niskougljikohidratnu prehranu sa max 70-90 g UH/dan. HbA1c se snizio u prosjeku sa 7,5 na 6,4. Potreba za inzulinom se znacajno smanjila a pad secera u krvi se smanjio sa 2,9 na 0,5 tjedno. 

Dressler 2010. Epilepsia. Slucaj male djevojcice sa dijabetesom tip 1 i epilepsijom: Na ketogenoj niskougljikohidratnoj prehrani poboljsala joj se kontrola secera u krvi kao i epilepticki napadaji.

___________________________________________________________________

Sigurnost LCHF na "duze staze"

Halton 2006. NEJM. 20-togodisnje pracenje 82 000 zena, anketa o prehrani se provodila svake 4 godine. Nikakav rizik od dugogodisnje niskougljikohidratne prehrane se nije nasao. Ali prehrana sa visokim GI indexom i/ili puno ugljikohidrata u prehrani pokazuje snaznu povezanost sa rizikom od srcanih bolesti.

Barclay 2008. AJCN. Analiza 37 istrazivanja prehrane sa niskim GI. Trajanje studija 4 - 20 godina. Niski GI smanjuje rizik za srcane bolesti, dijabetes tip 2, zucne bolesti, rak dojke.

Grieb 2008. Nutr Res. Visegodisnje pracenje 31 osobe na LCHF prehrani, od kojih 22 osobe duze od tri godine. Pokazani smanjeni faktori rizika od srcanih bolesti: masnoce u krvi, secer, inzulin.

___________________________________________________________________

Epilepsija

Kossoff 2008. Epilepsia. Niskougljikohidratna prehrana se cesto koristi za teske slucajeve epilepsije kod djece a ovo istrazivanje pokazuje da moze imati dobre efekte i kod odraslih.

___________________________________________________________________

Bolesti jetre - NAFLD

Tendler 2007. Dig Dis Sci. Sve vise dokaza upucuje da masna jetra koja nije uzrokovana alkoholom NAFLD (Nonalcoholic Fatty Liver Disease) cesto ovisi o prekomjernoj konzumaciji ugljikohidrata. Ova pilot studija je pokazala poboljsanje kod oboljelih od masne jetre kad su za 6 mjeseci stavljeni na niskougljikohidratnu prehranu.

___________________________________________________________________

Zgaravica

Austin 2006. Dig Dis Sci. Niskougljikohidratna prehrana dovela do ocitog poboljsanja kod pretilih osoba koje su patile od zgaravice.

___________________________________________________________________

Giht

Hyon 2008. BMJ. Fruktoza koja iznosi 50% sadrzaja obicnog secera, povecava rizik za giht. 46 000 osoba je praceno 12 godina. Osobe sa velikim unosom fruktoze iz sokova, zasladjenih pica i voca udvostrucile su rizik od gihta u odnosu na grupu koja je konzumirala manje fruktoze.

___________________________________________________________________

PCO-S (Sindrom policisticnih jajnika)

Mavropoulos 2005. Nutr & Metab. 6 zena koje su patile od policisticnih jajnika provodile su 24 tjedna LCHF dijetu. Svih 6 su dozivjele dramaticna poboljsanja vezana za PCO-S. Dvije su cak i zatrudnile iako to prije toga nisu mogle.

___________________________________________________________________

Akne

Smith 2007. AJCN. Manje akni od niskougljikohidratne prehrane.

___________________________________________________________________

IBS (Sindrom iritiranog crijeva)

Austin 2009. Clin Gastroent Hep. 17 osoba sa IBS problemima i diareom provodili su 4 tjedna niskougljikohidatnu prehranu i svima se stanje poboljsalo.

___________________________________________________________________

Parkinsonova bolest

Vanltallie 2005. Neurology. Pilot studija 5 osoba sa Parkinsonovom bolesti dobili su ketogenu niskougljikohidratnu prehranu i svima se stanje poboljsalo.

___________________________________________________________________

I na kraju

Taubes, Gary (2007.) Good Calories Bad Calories. Knjiga koja je prevrnula naopako sve poznate teorije o zdravoj hrani, mrsavljenju, masnocama i ugljikohidratima. Sve je objasnjeno na jedan novi i puno logicniji nacin. Popis referentne literature za ovu knjigu zauzeo je 70 stranica knjige. 

___________________________________________________________________


Socijalno-zdravstvena uprava u Svedskoj (Socialstyrelsen) priznaje 2008. god. niskougljikohidratnu prehranu za tretman pretilih osoba i dijabeticara tipa 2, tj. navodi da je takvo postupanje u skladu sa znanoscu i dokazanim iskustvom.

ADA (American Diabetes Association) u svojim preporukama za tretman dijabetesa za 2008 godinu preporucuje niskougljikohidratnu prehranu na isti nacin kao i druge vrste prehrane za dijabeticare koji trebaju smrsaviti.



Usprkos svemu ovome, dijabeticarima se i dalje preporucuje prehrana siromasna masnocama i bogata ugljikohidratima, koja im podize secer u krvi i cini ih jos bolesnijima. Ovo takodjer povecava rizik za srcani udar, sljepocu, amputacije, dijalizu i druge komplikacije kod dijabetesa. Do kada ce se nastavljati ovaj skandal?





Copyright © 2010-2017 Anita Šupe. Podijelite sadržaj s ovih stranica ali obavezno navedite izvor i ime autora.

Informacije sadržane na ovom blogu imaju svrhu općeg informiranja i nisu namijenjene kao medicinski savjet niti kao zamjena za savjet vašeg liječnika.